Član 40. ZAKON O AZILU

(Procjena činjenica i okolnosti) (1) Prilikom donošenja odluke po zahtjevu za azil uzimaju se u obzir: a) činjenice koje se odnose na zemlju porijekla u vrijeme donošenja odluke po zahtjevu, uključujući zakone i propise te zemlje kao i način na koji se oni primjenjuju; b) relevantne izjave i dokazi koje je iznio tražitelj azila uključujući i informaciju o tome da li je tražitelj bio ili može biti izložen progonu ili teškoj povredi; c) položaj i lične okolnosti tražitelja azila, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovu ličnih okolnosti tražitelja azila procijenilo predstavljaju li postupci i djela, kojima je bio ili bi mogao biti izložen, progon ili tešku povredu; d) može li tražitelj azila dobiti efikasnu zaštitu u drugom dijelu zemlje porijekla u kojem ne bi imao osnovani strah od progona niti bi bio izložen stvarnom riziku trpljenja teške povrede; e) može li tražitelj azila dobiti zaštitu zemlje u kojoj bi mogao dokazati državljanstvo; f) druge činjenice koje mogu biti relevantne za donošenje odluke. (2) Ministarstvo će pri utvrđivanju činjenica i okolnosti iz stava (1) ovog člana uzeti u obzir: a) podatke i izjavu iz zahtjeva i registracijskog obrasca; b) iskaz tražitelja azila dat na intervjuu; c) dokaze i dokumentaciju podnesene od tražitelja azila; d) dokaze dobivene od drugih nadležnih organa; e) opće i specifične informacije o zemlji porijekla, dobivene iz različitih i pouzdanih izvora. (3) Odluka Ministarstva neće zavisiti od podnošenja materijalnih dokaza od tražitelja azila ako je tokom postupka tražitelj azila podnio dokaze kojima raspolaže i dao prihvatljivo obrazloženje za nedostatak drugih dokaza, ako su njegove izjave dosljedne i prihvatljive i nisu u suprotnosti s dostupnim općim i posebnim informacijama o zemlji porijekla relevantnim za njegov slučaj i ako je utvrđena opća vjerodostojnost zahtjeva.