(Kada carinski dug ne nastaje) Izuzetno od čl. 226. i 228. stav (1) tačka a) ovog zakona, carinski dug za određenu robu ne nastaje ako lice dokaže da obaveze koje proizlaze iz:a) čl. od 49. do 52. i člana 195. stav (1) tačka b) ovog zakona, ilib) privremenog smještaja te robe, ilic) korištenja carinskog postupka u koji je ta roba bila stavljena,nisu ispunjene zbog potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka robe kao posljedice same prirode robe, nepredviđenih okolnosti, nastupanja više sile ili uz odobrenje carinskog organa.(2) U smislu stava (1) ovog člana, roba se smatra nepovratno izgubljenom ako je neupotrebljiva za bilo koje lice.(3) Smatra se da carinski dug nije nastao za robu koja je pod uslovom upotrebe u posebne svrhe puštena u slobodan promet po smanjenoj ili nultoj stopi carine, ako je ta roba uz odobrenje carinskog organa izvezena ili ponovo izvezena.
čl. 230. Zakona o carinskoj politici u Bosni i Hercegovini, „Sl. glasnik BiH" br. 58/15