Član 19. ZAKON O ELEKTRONSKOM POTPISU

(Odgovornost ovjerilaca za štetu) (1) Ovjerilac koji izdaje potvrde kao kvalificirane ili garantira za takve potvrde u skladu s odredbama člana 24. stav (2) tačka b) ovog Zakona, odgovoran je za štetu svakom licu koje se pouzda u potvrdu, za sljedeće: a) tačnost podataka u kvalificiranoj potvrdi u trenutku njenog izdavanja, i da potvrda sadrži sve podatke propisane za kvalificiranu potvrdu, b) da je potpisnik, naveden u kvalificiranoj potvrdi, u trenutku izdavanja potvrde bio u posjedu svih podataka za formiranje potpisa, koji odgovaraju podacima za provjeru potpisa sadržanim u potvrdi, c) da su podaci za formiranje potpisa i s njima usaglašeni podaci za provjeru potpisa zajedno, prilikom primjene proizvoda i postupaka koje mu je ovjerilac stavio na raspolaganje ili, ekvivalentnih koje sam koristi, odgovarajući u komplementarnom smislu, d) opoziv potvrde bez odlaganja, po ulaganju odgovarajućeg zahtjeva, i da je postupak opoziva raspoloživ, e) da su zadovoljene odredbe člana 8. ovog Zakona, i da su za generiranje i čuvanje podataka za formiranje potpisa i formiranje i čuvanje kvalificiranih potvrda korištena tehnička sredstva i postupci koji zadovoljavaju odredbe člana 14. ovog Zakona. (2) Ovjerilac koji koristi postupke za siguran elektronski potpis također je odgovoran da proizvodi, postupci i drugi uređaji, koje koristi ili preporučuje kao odgovarajuće za formiranje elektronskog potpisa i prikaz podataka koji se potpisuju, zadovoljavaju odredbe člana 14. ovog Zakona. (3) Ovjerilac je odgovoran, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. (4) Ako je upotreba kvalificirane potvrde ograničena, ovjerilac se neće smatrati odgovornim za štetu koja je nastala u vezi s upotrebom potvrde izvan ograničenja. Ako kvalificirana potvrda sadrži ograničenja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se može upotrijebiti, ovjerilac se neće smatrati odgovornim za štetu nastalu u vezi s upotrebom potvrde za transakcije čija je vrijednost izvan ovih ograničenja.