Član 189. ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORA I DRUGIH MJERA

(Tretman sigurnosti prema zatvorenicima pod pojačanom sigurnošću) Prema zatvorenicima koji su podvrgnuti tretmanu pojačane sigurnosti, sve dok predstavljaju rizik, treba stvarati interes humanog tretmana, posebno ohrabrujući zatvorenike da smanje rizik koji je procijenjen da predstavljaju, podržavanja djelotvorne kontrole i sigurnosti i potrebu za sigurnošću lica, što ukazuje da treba izgrađivati dobru internu atmosferu uspostavom pozitivnih odnosa između zatvorenika i zavodskog osoblja.(2) Rizični zatvorenici za sigurnost zavoda i javnosti i javni poredak društvene zajednice, kao što je mjera usamljenja, smještaj u posebno odjeljenje i pojačani nadzor, trebali bi u takvim prostorima uživati odgovarajući tretman kao kompenzaciju za strogu situaciju takvih odjela zavoda i treba ih ohrabriti da rade na prestanku razloga za primjenu ove mjere kroz druženja s drugim zatvorenicima u takvom odjelu kao i veći izbor aktivnosti u tretmanu maksimalne sigurnosti, prema programu aktivnosti koji je donijela uprava zavoda u odnosu na navedenu kategoriju zatvorenika, uz posvećivanje posebne pažnje zdravstvenih problema koji se mogu pojaviti kao rezultat takvog tretmana sigurnosti i pokušati se boriti protiv mogućih negativnih efekata navedene pojačane sigurnosti.(3) Zatvorenici ne bi smjeli biti podvrgnuti dodatnim mjerama sigurnosti duže nego što je to neophodno, a što će se postići redovnim preispitivanjem takvih odluka, odnosno da li je i dalje neophodan smještaj u posebnom visokorizičnom odjelu ili odjelu pojačanih mjera sigurnosti, i to svakih šest mjeseci od donošenja takvog rješenja od strane upravnika i koja mjera može biti produžavana samo po pisanom odobrenju ministra pravde osim prema zatvoreniku kome je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, kada će se preispitivanje vršiti najmanje jedanput godišnje kroz pregled napretka zatvorenika u postupku reklasifikacije zatvorenika. Mjera se mora okončati čim prestanu postojati razlozi za njeno postojanje.(4) Osim zatvorenika iz člana 169. stav (2) ovog zakona, zatvorenici pravosnažno osuđeni za ostala krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom i za krivična djela organiziranog kriminala iz člana 250. st. (2) i (3) Krivičnog zakona, kao i zatvorenici prema kojima je izrečena administrativna mjera usamljenja, premještanje u poseban odjel s pojačanim nadzorom ako nisu prestali razlozi zbog kojih je bila izrečena mjera usamljenja i kada je određena mjera pojačanog nadzora kod izvršavanja kazne dugotrajnog zatvora, rizična su grupa u smislu prijetnji i mogućnosti nasilja takvih zatvorenika od drugih zatvorenika i obaveza je države da zaštiti takvu vrstu osuđenika od prijetnji nasiljem ili drugog opasnog i teškog narušavanja sistema izvršenja kazne zatvora bilo odvajanjem od drugih zatvorenika, razdvajanjem ili traženjem premještaja za boravak u drugom zavodu, a što će predstavljati i zavisiti u pogledu izbora pristupa od ocjene i procjene svakog pojedinačnog slučaja.(5) Protiv rješenja iz stava (3) ovog člana zatvorenik ima pravo žalbe Ministarstvu pravde u roku od tri dana od dana prijema rješenja, s tim da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.(6) Rješenje iz stava (5) ovog člana doneseno po žalbi je konačno i protiv njega se ne može voditi upravni spor.(7) Pravila o uslovima, načinu i tretmanu izdržavanja kazne zatvorenika u posebnom odjeljenu pod pojačanim nadzorom ili sigurnošću donijet će ministar pravde.