Član 77. ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE O IZVRŠENJU KRIVIČNIH SANKCIJA, PRITVORA I DRUGIH MJERA

(Osnovni etički principi u postupanju ljekara s licima lišenim slobode koja štrajkuju glađu) Osnovni etički principi u postupanju ljekara s licima lišenim slobode koja štrajkuju glađu su:a) poštivanje medicinske etike i ličnosti pacijenta u profesionalnom kontaktu s ugroženim licima, uz obavezu da ljekari moraju zadržati objektivnost u svojim procjenama i ne smiju dozvoliti da budu izloženi pritisku da prekrše etičke principe ili medicinsko prosuđivanje,b) povjerljivost odnosa između ljekara i navedenih lica u pogledu medicinskog stanja ili drugih informacija povezanih sa stanjem pacijenta uz sticanje takvog povjerenja koje će stvoriti mogućnost efikasnog rješavanja ovakvih situacija,c) poštivanje autonomije ličnosti uz sposobnost procjene teških situacija kada štrajk glađu nije dobrovoljan ili kada je donesen uz prijetnju ili pritisak drugih štrajkača ili drugih lica ili radi privlačenja publiciteta ili ostvarenja cilja koji je suprotan zakonu ili kada to čine iz drugih namjera ili motivacija suprotnih medicinskim standardima, moralnim kriterijima ili drugim oblicima dozvoljenog ponašanja,d) poštivanje dvostruke odanosti prema upravi ustanove i pacijentu uz zadržavanje ljekarske nezavisnosti, objektivnosti i stručnog znanja, kao i poštivanje pozitivnih zakonskih propisa kojima se ova materija uređuje,e) poštivanje koncepta dobročinstva, odnosno korištenje medicinskih umijeća i znanja u korist lica kojima pružaju tretman,f) poštivanje ljekarske iskrenosti pri davanju informacija pacijentu o mogućim posljedicama njegovih postupaka, posebno kod pacijenta koji pati od bolesti koje nisu spojive s dužim gladovanjem, informiranje pacijenta o svim postupacima koje preduzima i pomaže mu u donošenju vlastite odluke na osnovu tačnih informacija iz razloga što ljekari ne smiju davati pogrešne kliničke izjave i savjete,g) primarna primjena neophodnih medicinskih mjera i bez pristanka pacijenta, ako odbijanjem upotrebe hrane ili odbijanjem liječenja ugrozi svoje zdravlje ili pak dovede u opasnost svoj život, ili ako usljed posebnog mentalnog stanja ne može donijeti razumnu odluku.(2) Ljekari trebaju svakom štrajkaču objasniti posljedice gladovanja po njihovo zdravlje, objašnjavajući i dajući zdravstvenu anamnezu, zdravstveno stanje i ranije bolesti koje mogu ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje.(3) Neophodne medicinske mjere su one mjere koje je odobrio ljekar ili tim ljekara i kojima se neposredno otklanja opasnost po život i zdravlje pacijenta, a u tim slučajevima se u skladu sa zakonom mogu primijeniti i medicinske prinudne mjere, uz istovremene medicinske kontrolne mehanizme.(4) Ako ljekar stekne utisak da štrajkači gladuju pod pritiskom ili iz drugih razloga, može donijeti odluku o razdvojenosti tih lica, a u krajnjoj mjeri i predložiti njihovo odvođenje odnosno upućivanje u bolnicu pod nadzorom zavoda ili drugu odgovarajuću medicinsku ustanovu.