Izvršenje protiv pravnog lica koje obavlja djelatnost radi sticanja dobiti može se odrediti na ovim pokretnim stvarima i pravima: 1. gotovom novcu i hartijama od vrijednosti, bez ograničenja; 2. gotovom proizvodima i poluproizvodima namijenjenim prodaji, bez ograničenja; 3. sirovinama, poluproizvodima namijenjenim preradi i pogonskim materijalima (gorivo, mazivo, i sl.), iznad količine koja je izvršeniku potrebna za jednomjesečnu prosječnu proizvodnju, ako se te stvari ne mogu redovno nabavljati na tržištu i ako je to nužno radi urednog odvijanja proizvodnje; 4. drugim pokretnim stvarima, koje nisu nužne za obavljanje djelatnosti dužnika; 5. patentima, tehničkim unapređenjima i drugim pravima, bez ograničenja. Sud određuje da li su ispunjeni uslovi za ograničenje izvršenja iz stava 1. tačke 3. ovog člana u pogledu pravnog lijeka dužnika, odnosno u pogledu prijedloga dužnika nakon što su pojedinim izvršnim radnjama zaplijenjene određene stvari. Takav prijedlog dužnik mora staviti u roku od osam dana od dana provođenja izvršne radnje. Neće se smatrati da je pokretna stvar nužna za obavljanje djelatnosti dužnika, ako služi obavljanju djelatnosti koju druga lica pružaju odgovarajućim pokretnim stvarima na tržištu, ili ako se može iznajmiti na tržištu. Neće se smatrati da je vozilo nužno pravnom licu koje obavlja prevozničku djelatnost, odnosno koje iznajmljuje vozila, ako se zbog izvršenja na tom vozilu djelatnost tog lica neće smanjiti za više od dvije trećine.
čl. 180. Zakona o izvršnom postupku pred sudom Bosne i Hercegovine, „Sl. glasnik BiH" br. 18/03