Uvjetna osuda (1) Uvjetnom osudom sud učiniocu krivičnog djela utvrđuje kaznu i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako osuđeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne može biti kraće od jedne ni duže od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne učini novo krivično djelo. (2) Pri odlučivanju hoće li izreći uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude, posebno uzeti u obzir ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo ponašanje poslije učinjenog krivičnog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno. (3) Uvjetna osuda se može izreći kad je učiniocu utvrđena kazna zatvora do dvije godine ili novčana kazna. (4) Uvjetna osuda se ne može izreći za krivična djela za koja se ni ublažavanjem kazne ne može izreći kazna zatvora manja od jedne godine. (5) Ako je učiniocu utvrđena i kazna zatvora i novčana kazna, uvjetna osuda se može izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. (6) Mjere sigurnosti, izrečene uz uvjetnu osudu, izvršavaju se.
čl. 59. Krivični zakon Bosne i Hercegovine, „Sl. glasnik BiH" br. 8/10