Obavezno psihijatrijsko liječenje (1) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče se učiniocu krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene ili smanjene uračunljivosti, ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubuduće djelovati na učinioca da učini novo krivično djelo. (2) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izvršiti, pod uvjetima utvrđenim u stavu 1. ovog člana, uz izdržavanje kazne zatvora ili uz rad za opće dobro na slobodi, ili uz uvjetnu osudu. (3) Mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uvjetnu osudu. (5) Pod uvjetima iz stava 2. ovog člana, obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuđeni uvjetno otpušten. Ako osuđeni ne nastavi liječenje, uvjetni otpust će se opozvati. (6) Prema učiniocu krivičnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju tokom vremena provjeravanja određenog u uvjetnoj osudi, može se postupiti prema odredbi člana 63. (Opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja određenih obaveza) ovog zakona.
čl. 71. Krivični zakon Bosne i Hercegovine, „Sl. glasnik BiH" br. 8/10