ZAKON O NESTALIM OSOBAMA

(Predmet zakona) Ovim zakonom utvrđuju se principi za unapređenje procesa traženja, definicija nestale osobe, način vođenja centralne evidencije, ostvarenja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih osoba, kao i druga pitanja u vezi s traženjem nestalih osoba iz Bosne i Hercegovine i u Bosni i Hercegovini. Ovaj zakon uzima u obzir: - Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina i genocida (1948), - Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949), - Dopunske protokole I-II (1977), - Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) i 13 Dodatnih protokola, - Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Aneks 7. član III. i V.), - Konvenciju o pravima djeteta (1989), - Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, - Deklaraciju UN-a o zaštiti svih osoba od nasilnog ili prisilnog nestanka (1992).

(Definicije) U smislu ovog zakona: 1. Nestala osoba je osoba o kojoj porodica nema nikakvih vijesti i/ili je prijavljena na osnovu pouzdanih informacija kao nestala osoba usljed oružanog sukoba koji se desio na teritoriji bivše SFRJ. Ovaj zakon odnosi se na osobe nestale u periodu od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996. godine. 2. Član porodice nestale osobe je dijete rođeno u braku ili van braka, usvojeno dijete, kao i pastorče koje je nestala osoba izdržavala, bračni ili vanbračni partner, roditelji (očuh, maćeha), usvojilac, sestra i brat nestale osobe koje je nestala osoba izdržavala. 3. Pouzdana informacija je takva informacija iz koje se osnovano može zaključiti da je određena osoba nestala. 4. Minimum podataka podrazumijeva podatke o imenu i prezimenu osobe, imenu jednog roditelja, mjestu i datumu rođenja, odnosno samo godini rođenja, pretpostavljenom mjestu i datumu, odnosno godini nestanka i okolnostima nestanka. 5. Verifikacija podrazumijeva postupak provjere vjerodostojnosti podnesene prijave o nestanku osobe ili uzimanje nove izjave ili identifikaciju, odnosno provjeru identiteta nestale osobe u okviru svih poznatih službenih evidencija koje su se vodile ili se vode u Bosni i Hercegovini. 6. Postupak odbijanja netačne prijave podrazumijeva dostavljanje službene obavijesti koja sadrži obrazloženje razloga za odbijanje verifikacije prijave nesatanka za neku osobu od strane nadležnog organa za verifikaciju prijave o nestanku osobe. 7. Identificirana nestala osoba je osoba za koju se u okviru procesa identifikacije pouzdano utvrdi da pronađeni posmrtni ostaci odgovaraju određenoj osobi u fizičkim ili naslijeđenim ili biološkim karakteristikama ili se nestala osoba pojavi živa. Postupak identifikacije provodi se u skladu s važećim zakonima u Bosni i Hercegovini. 8. Nadležne institucije za traženje nestalih osoba su organizacije ili institucije, domaće ili međunarodne, koje imaju utvrđen mandat, odnosno nadležnost za traženje nestalih osoba u/iz Bosne i Hercegovine, u skladu s važećim propisima Bosne i Hercegovine i međunarodnim ugovorima. 9. Potrebu za izdržavanjem ima član porodice nestale osobe ukoliko nije uživalac bilo kojeg prava na osnovu kojeg se izdržava kao što su: prava po osnovu socijalne zaštite, penzijsko-invalidskog osiguranja, prava iz boračko-invalidske zaštite, prihod po osnovu rada, samostalnog obavljanja privredne ili samostalne djelatnosti i drugi prihodi koji se u skladu s važećim zakonima smatraju izdržavanjem.