ZAKON O NESTALIM OSOBAMA

(Predmet zakona) Ovim zakonom utvrđuju se principi za unapređenje procesa traženja, definicija nestale osobe, način vođenja centralne evidencije, ostvarenja socijalnih i drugih prava članova porodica nestalih osoba, kao i druga pitanja u vezi s traženjem nestalih osoba iz Bosne i Hercegovine i u Bosni i Hercegovini. Ovaj zakon uzima u obzir: - Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina i genocida (1948), - Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949), - Dopunske protokole I-II (1977), - Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) i 13 Dodatnih protokola, - Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Aneks 7. član III. i V.), - Konvenciju o pravima djeteta (1989), - Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, - Deklaraciju UN-a o zaštiti svih osoba od nasilnog ili prisilnog nestanka (1992).

(Definicije) U smislu ovog zakona: 1. Nestala osoba je osoba o kojoj porodica nema nikakvih vijesti i/ili je prijavljena na osnovu pouzdanih informacija kao nestala osoba usljed oružanog sukoba koji se desio na teritoriji bivše SFRJ. Ovaj zakon odnosi se na osobe nestale u periodu od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996. godine. 2. Član porodice nestale osobe je dijete rođeno u braku ili van braka, usvojeno dijete, kao i pastorče koje je nestala osoba izdržavala, bračni ili vanbračni partner, roditelji (očuh, maćeha), usvojilac, sestra i brat nestale osobe koje je nestala osoba izdržavala.