(Zahtjev za privremenu zabranu raspolaganja u drugim državama) Ovlašteni organ može dostaviti obrazložen zahtjev Ministarstvu sigurnosti BiH za privremenu zabranu raspolaganja na području druge države.(2) Obrazloženi zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati:a) identifikacione podatke fizičkog, pravnog ili drugog lica čija se sredstva i imovina ili ekonomski resursi predlažu za privremenu zabranu raspolaganja,b) opis okolnosti sa svim informacijama i dokumentima koji ukazuju na osnovane razloge za vjerovanje ( reasonable grounds to believe ) da lice ili entitet ispunjava jedan ili više kriterija iz člana 10. stav (5) ovog zakona,c) sve raspoložive informacije, podatke i dokumente koji podržavaju zahtjev za ograničavanjem raspolaganja.(3) Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH, donosi odluku o upućivanju zahtjeva drugoj državi u skladu s procedurom propisanom članom 10. ovog zakona.(4) Odluka iz stava (3) ovog člana donosi se bez prethodnog obavještavanja lica ili entiteta čija će imovina biti predmet zahtjeva (princip ex parte ), kako bi se spriječilo raspolaganje prije primjene mjere.(5) Vijeće ministara BiH odlučuje o zahtjevu iz stava (1) ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema prijedloga Ministarstva sigurnosti BiH.(6) Po donošenju odluke iz stava (3) ovog člana, Vijeće ministara BiH zadužuje Ministarstvo sigurnosti BiH da obrazložen zahtjev za primjenu mjera zabrane privremenog raspolaganja imovinom, koji sadrži što je moguće više identifikacionih podataka o licu ili entitetu na koje se zahtjev odnosi, kao i konkretne i relevantne informacije i činjenice koje potkrepljuju ispunjenost kriterija za označavanje u skladu s ovim zakonom, posredstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH dostavi drugoj državi.
čl. 13. Zakona o ograničavanju raspolaganja imovinom s ciljem sprečavanja terorizma, finansiranja terorizma i finansiranja širenja oružja za masovno uništenje, „Sl. glasnik BiH" br. 31/26