Član 102. Zakon o patentu

(Nadležnost i postupak izdavanja) Sud može izdati prisilnu licencu potrebnu za proizvodnju i prodaju farmaceutskog proizvoda koji je predmet patenta ili svjedodžbe kada je takav proizvod namijenjen izvozu u zemlje uvoznice s problemima javnog zdravlja u slučajevima i uslovima propisanim ovim zakonom.(2) Prilikom odlučivanja o izdavanju prisilne licence Sud će naročito uzeti u obzir potrebu provođenja Odluke Glavnog vijeća WTO-a od 30. augusta 2003. godine o primjeni tačke 6. Deklaracije iz Dohe o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) (u daljnjem tekstu: TRIPS) i javnom zdravlju od 14. novembra 2001. godine (u daljnjem tekstu: Odluka).(3) Farmaceutski proizvod iz stava (1) ovog člana je svaki proizvod farmaceutske industrije, uključujući lijekove za ljudsku upotrebu, pod kojim se podrazumijeva svaka tvar ili mješavina tvari koja je namijenjena liječenju ili sprečavanju bolesti ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagođavanja fizioloških funkcija izazivanjem farmakoloških, imunoloških ili metaboličkih djelovanja ili postavljanja medicinske dijagnoze, uključujući aktivne sastojke i pribor za dijagnosticiranje izvan organizma (ex vivo).(4) Zemlja uvoznica iz stava (1) ovog člana je svaka zemlja u koju se izvozi farmaceutski proizvod. Zemlja uvoznica može biti:a) bilo koja najmanje razvijena zemlja navedena kao takva na listi Ujedinjenih naroda;b) bilo koja članica WTO-a, izuzev najmanje razvijene zemlje članice iz tačke a) ovog stava, koja je uputila obavještenje Vijeću za TRIPS o svojoj namjeri da se koristi sistemom kao uvoznica, bilo da ga koristi u cijelosti ili na ograničeni način;c) bilo koja zemlja koja nije članica WTO-a, ali je od Vijeća za pomoć u razvoju OECD navedena na listi zemalja niskog dohotka s bruto nacionalnim proizvodom po glavi stanovnika manjim od 745 dolara i koja je uputila obavještenje Institutu o svojoj namjeri da se koristi sistemom kao uvoznica, bilo da ga koristi u cijelosti ili na ograničeni način.(5) Zemlja članica WTO-a koja je dala izjavu da neće koristiti sistem za uvoz kao članica WTO-a nije zemlja uvoznica koja udovoljava uslovima.(6) Zemlje uvoznice koje nisu članice WTO-a, a koje su najmanje razvijene zemlje i zemlje u razvoju i udovoljavaju pretpostavkama iz stava (4) ovog člana, moraju ispuniti dodatne pretpostavke:a) zemlja uvoznica dužna je uputiti obavještenje u skladu s Odlukom direktno Institutu;b) zemlja uvoznica dužna je u obavještenju navesti da će sistem koristiti za rješavanje problema javnog zdravlja, a ne kao sredstvo za postizanje ciljeva industrijske ili trgovačke politike te da će usvojiti mjere iz tačke 4. Odluke iz stava (2) ovog člana;c) Sud može, na zahtjev nosioca prava ili Instituta, povući prisilnu licencu ako zemlja uvoznica ne poštuje svoje obaveze iz tačke b), u skladu s Odlukom iz stava (2) ovog člana.(7) Tužba koja sadrži zahtjev za izdavanje prisilne licence podnosi se Sudu u skladu s odredbama člana 100. stav (1) ovog zakona ako na području Bosne i Hercegovine postoji patent ili svjedodžba čiji učinci pokrivaju namjeravanu djelatnost proizvodnje i prodaje radi izvoza.(8) U tužbi se navodi:a) podatak o zahtjevima za izdavanje prisilnih licenci u drugim državama za isti proizvod s podacima o količinama i odnosnim zemljama uvoznicama;b) podatak o podnosiocu zahtjeva za izdavanje prisilne licence i njegovom zastupniku, ako ga ima;c) nezaštićeno ime farmaceutskog proizvoda koji podnosilac zahtjeva namjerava proizvoditi na osnovu prisilne licence;d) količina farmaceutskog proizvoda koju podnosilac zahtjeva namjerava proizvoditi na osnovu prisilne licence;e) zemlja uvoznica;f) dokaz o prethodnim pregovorima s nosiocem prava, u skladu s odredbama iz stava (11) ovog člana;g) dokaz o posebnom zahtjevu u kojem je navedena količina potrebnog proizvoda, upućenom od ovlaštenog predstavnika zemlje uvoznice ili nevladine organizacije koja djeluje s formalnim ovlaštenjem jedne ili više zemalja uvoznica ili tijela UN-a ili druge međunarodne zdravstvene organizacije koja djeluje s formalnim ovlaštenjem jedne ili više zemalja uvoznica.(9) Prilikom odlučivanja o zahtjevu iz tužbe za izdavanje prisilne licence Sud je dužan provjeriti naročito sljedeće:a) da li je svaka od zemalja uvoznica navedena u zahtjevu, koja je članica WTO-a, uputila obavještenje WTO-u u skladu s Odlukom, odnosno da li je svaka zemlja uvoznica navedena u zahtjevu, koja nije članica WTO-a, uputila obavještenje Institutu u skladu s odredbama iz ovog člana u odnosu na svaki od proizvoda iz zahtjeva. Ovo ne utiče na mogućnost koju najmanje razvijene zemlje imaju prema Odluci Vijeća za TRIPS od 27. jula 2002. godine;b) da količina proizvoda navedena u zahtjevu ne prelazi onu o kojoj je zemlja uvoznica koja je članica WTO-a obavijestila WTO odnosno Institut;c) da, uzimajući u obzir druge prisilne licence izdate drugdje, ukupna količina proizvoda za koju je dozvoljena proizvodnja u odnosu na bilo koju zemlju uvoznicu ne prelazi značajno količinu o kojoj je ta zemlja obavijestila WTO odnosno Institut.(10) Podatke iz stava (9) ovog člana dužan je u tužbi navesti i priložiti podnosilac zahtjeva za izdavanje prisilne licence.(11) Prisilna licenca može se izdati samo ako je podnosilac zahtjeva bezuspješno, u periodu od trideset dana prije podnošenja tužbe, pokušao od nosioca prava dobiti odobrenje za iskorištavanje zaštićenog izuma pod razumnim tržišnim uslovima i rokovima. Ova odredba neće se primjenjivati u slučajevima nacionalnog stanja nužde ili drugim okolnostima krajnje hitnosti ili u slučajevima javne nekomercijalne upotrebe prema članu 31. tačka b) TRIPS-a.