PRAVILNIK O PRIMJENI ZAKONA O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST

Ovim Pravilnikom bliže se propisuje način primjene Zakona o porezu na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: Zakon).

Predmet oporezivanja porezom na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na teritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz povoljnije uvjete poreznim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani uvjeti.

U skladu s Zakonom o PDV-u primjenjivat će se princip koji se odnosi na glavne i sporedne promete. Sporedni prometi imaju isti PDV tretman kao i osnovni promet koji vrši isti porezni obveznik. Promet se smatra sporednim u odnosu na osnovni promet ako on za klijenta ne predstavlja cilj sam po sebi, nego preduvjet za korištenje ili sredstvo za bolje korištenje osnovnog prometa. Sporednim prometom, u smislu stava (1) ovog člana, smatra se i promet specijalnih alata, nastao između obveznika iz BiH koji je izradio ili nabavio alat i stranog lica - vlasnika alata, neovisno o načinu i momentu plaćanja od strane vlasnika alata, uz kumulativno ispunjenje sljedećih uvjeta: (a) da se nabavljeni specijalni alat isključivo koristi za proizvodnju dobara koja su namijenjena za izvoz, u smislu člana 27. stav (1) tačka 1) Zakona o PDV, (b) da se po prestanku potrebe ili uvjeta za njegovu upotrebu specijalni alat izveze iz BiH u smislu člana 27. stav (1) tačka 1) Zakona o PDV, (c) da, u roku od osam dana od dana nabavke specijalnog alata, o nabavci i iznosu koji je za nju plaćen pismeno obavijesti Upravu. Specijalnim alatima u smislu stava (2) ovog člana smatraju se kalupi i dijelovi opreme koji su sastavni dio opreme korištene za proizvodnju dobara iz prethodnog stava.

Isporukom dobara omogućuje se prijenos prava raspolaganja na dobrima licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Dobrima se smatraju predmeti, skup stvari i privredna dobra koja se u prometu smatraju dobrima, kao što su: električna energija, toplotna energija, plin, grijanje, hlađenje i slično.

Kad zakonom utvrđeno tijelo, u postupku izvršenja, proda neko dobro, ne smatra se da je došlo do prometa između dužnika i organa izvršenja, već do direktnog prometa između dužnika i kupca.