1. Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za period u kojem ne radi zbog opravdanihslučajeva predviđenih zakonom i aktom poslodavca. 2. Visina naknade i period iz stava 1. ovog člana, za koji se naknada isplaćuje na teret poslodavca, utvrđuje se aktom Vijeća ministara, zakonom, aktom poslodavca ili ugovorom o radu. 3. Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv. 4. Zaposlenik ima pravo na naknadu za: a) troškove prijevoza na posao i s posla; b) prehranu za vrijeme rada; c) regres za godišnji odmor; d) slučaj teške povrede na radu zaposlenika, teške bolesti i invalidnosti zaposlenika ili njegovog člana uže porodice i smrti člana uže porodice zaposlenika; e) troškove dodatnog stručnog obrazovanja i usavršavanja za obavljanje radnih zadataka na odgovarajućem standardu; f) jubilarne nagrade; g) otpremninu pri odlasku u penziju; h) slučaj stavljanja na raspolaganje; i) godišnji odmor i plaćeno odsustvo; j) privremena nesposobnost za rad zbog bolesti do 42 dana; k) porodiljsko i roditeljsko odsustvo; l) prekovremeni rad, rad tokom neradnih dana, noćni rad i rad u danima državnih praznika; m) pravo na troškove smještaja, naknadu za odvojen život i naknadu za privremeno raspoređivanje; n) obavljanje poslova drugog radnog mjesta zaposlenika. 5. Zaposlenik ima pravo na naknadu troškova u vezi sa službenim putovanjem, kao što su: dnevnice, troškovi prijevoza, i slično. 6. Visina naknade iz st. 3., 4. i 5. ovoga člana utvrđuje se aktom Vijeća ministara, aktom poslodavca ili ugovorom o radu.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 50. Zakona o radu u institucijama BiH, „Sl. glasnik BiH" br. 26/04, 7/05, 48/05, 50/08, 60/10, 32/13, 93/17, 59/22 i 88/23 (prečišćeni tekst — neslužbeno)