(Definiranje državne pomoći) (1) Državna pomoć je, u smislu ovog zakona, svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili umanjeno ostvarenje javnog prihoda, postojećeg, planiranog ili potencijalnog, koja može biti dodijeljena ili planirana direktno ili indirektno od davaoca državne pomoći, u bilo kojem obliku, čime se narušava ili postoji opasnost od narušavanja konkurencije na tržištu stavljajući u povoljniji položaj određene privredne subjekte, proizvodnju ili trgovinu određenih proizvoda ili pružanje određenih usluga, ako to utiče na ispunjavanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine iz ove oblasti.
(2) Davaoci državne pomoći, u smislu ovog zakona, su: Bosna i Hercegovina, Federacija BiH, Republika Srpska, Brčko Distrikt BiH, kantonalne, gradske i općinske uprave putem ovlaštenih pravnih lica, te svako pravno lice koje dodjeljuje ili upravlja državnom pomoći.
(3) Korisnici državne pomoći su, u smislu ovog zakona, privredni subjekti koji obavljaju privrednu djelatnost učestvujući na tržištu putem proizvodnje ili trgovine roba i/ili usluga.
(4) Program državne pomoći (shema), u smislu ovog zakona, podrazumijeva svaki akt na osnovu kojeg se mogu, bez potrebe za daljnjim provedbenim mjerama, dodjeljivati pojedinačne pomoći korisnicima koji su utvrđeni u aktu na općenit i apstraktan način, te svaki akt na osnovu kojeg se pomoć koja nije povezana s određenim projektom može dodijeliti jednom korisniku ili više njih na neodređeni period i/ili u neodređenom iznosu.
(5) Pojedinačna državna pomoć, u smislu ovog zakona, jeste pomoć koja se ne dodjeljuje na osnovu programa pomoći i svaka pomoć koja podliježe obavezi prijave, a dodjeljuje se na osnovu programa pomoći.
čl. 3. Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini, „Sl. glasnik BiH" br. 39/20