Nakon podnošenja zahtjeva, Agencije pravovremeno vrše provjeru ispravnosti podataka iz dokumentacije koju je dostavio potražilac u skladu s članom 12.ovog Zakona. Agencije vrše verifikaciju pojedinačnih zahtjeva upoređujući ih koliko god je to moguće s informacijama koje su osigurale banke u skladu s članom 8. ovog Zakona. Ako se zahtjev ne može verificirati u bazi podataka, Agencije vrše verifikaciju na osnovu podnesenih dokumenata iz člana 12. ovog Zakona. Ako Agencije utvrde da nedostaje neki od podataka, odnosno dokument na osnovu kojeg se nesumnjivo utvrđuje stvarno stanje računa stare devizne štednje, Agencija traži, u pisanoj formi, od potražioca ili ovlaštenog punomoćnika da dodatne podatke, odnosno dokumente dostavi u roku od 30 dana, ali svakako ne nakon roka za podnošenje zahtjeva za verifikaciju definiranog u članu 17. ovog Zakona. Ako po isteku roka Agencije ne dobiju tražene podatke, odnosno dokumente, ili ako uz dobivene podatke, odnosno dokumente nije moguće utvrditi identitet potražioca ili izvršiti verifikaciju iznosa potraživanja po osnovu računa stare devizne štednje, Agencije odbijaju zahtjev za verifikaciju. Nakon završetka postupka verifikacije svakog pojedinačnog potraživanja, Agencije su dužne u pisanoj formi obavijestiti potražioca o tome da li je zahtjev odobren ili odbijen. Protiv odluka Agencija dopuštena je žalba potražioca Komisiji za verifikaciju računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Komisija) kao drugostepenom organu u postupku verifikacije u entitetima i Distriktu. Odluka Komisije je konačna i obavezujuća i protiv nje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. Rješavajući u postupku verifikacije računa stare devizne štednje, Agencije i Komisija dužni su postupati po zakonu o upravnom postupku entiteta i Distrikta.
čl. 15. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje, „Sl. glasnik BiH" br. 28/06