ZAKON O UPOTREBI ZNAKOVNOG JEZIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

(Predmet) Ovim Zakonom propisuje se pravo gluhih lica na upotrebu znakovnog jezika u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: znakovni jezik) i pravo gluhih lica na informiranje njima prilagođenim tehnikama, kao i obim i način ostvarivanja prava na tumača znakovnog jezika radi njihovog ravnopravnog uključivanja u životnu i radnu okolinu, kao i u sve oblike društvenog života s jednakim pravima i uslovima te s jednakim mogućnostima kakve imaju lica bez oštećenja sluha.(2) Gluha lica ostvaruju pravo na upotrebu znakovnog jezika prema ovom Zakonu.(3) Izuzetno se može primijeniti i drugi propis ako je on povoljniji za gluho lice.

(Definicije) U smislu ovog zakona:a) Znakovni jezik je jezik sporazumijevanja gluhih lica, odnosno prirodno sredstvo za sporazumijevanje gluhih lica. Znakovni jezik je vizuelno - znakovni jezički sistem s određenim postavljanjem, položajem, usmjerenošću i pokretima ruku i prstiju te mimikom lica.b) Gluho lice je lice koje je u potpunosti bez sluha, odnosno lice koje zbog otežanog sporazumijevanja upotrebljava znakovni jezik kao svoj prirodni jezik.c) Tumač znakovnog jezika je lice koje gluhim licima tumači govorni jezik u znakovni jezik, a licima koja čuju tumači znakovni jezik u govorni jezik.

(Ostvarivanje prava) Gluho lice može, prema ovom Zakonu, ostvariti pravo za tumačenje govornog jezika (bosanski, hrvatski i srpski govorni jezik) u znakovni jezik i znakovnog jezika u govorni jezik (bosanski, hrvatski i srpski govorni jezik).