(1) Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) u slučaju iz člana 238. tačka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; 2) u slučaju iz člana 238. tač. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, ili u postupku o privrednom prijestupu, a ako se postupak ne može provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogućnosti za krivično gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prijestup; 3) u slučaju iz člana 238. tačka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rješenje); 4) u slučaju iz člana 238. tač. 4, 6, 7. i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; 5) u slučaju iz člana 238. tač. 9, 10. i 11. - od dana kad je rješenje dostavljeno stranci. (2) Ako bi rok, određen u stavu 1. ovog člana, počeo teći prije nego što je rješenje postalo konačno u upravnom postupku, taj rok računat će se od dana kad rješenje postane konačno, odnosno od dostavljanja konačnog rješenja nadležnog organa. (3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti. (4) Iznimno, i poslije roka od pet godina, obnova se može tražiti, odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u članu 238. tač. 2, 3. i 5. ovog zakona.
čl. 241. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine, „Sl. glasnik BiH" br. 29/02