1. Veterinar, koji posumnja na postojanje zarazne bolesti, mora pismenim uputstvom odrediti propisane veterinarske mjere i o tome na propisan način obavijestiti nadležne službe, i na propisan način preduzeti sve potrebne mjere da bi se utvrdilo ili demantiralo postojanje predmetnog zaraznog oboljenja, odnosno utvrdio uzrok uginuća životinje. 2. Veterinar, koji šalje na ispitivanje materijal iz stava 1. i organizacija koja obavlja dijagnostička ispitivanja, moraju osigurati takav način prijevoza materijala, da ne postoji opasnost za širenje zaraznih bolesti i za kvarenje materijala. 3. Organizacije, koje obavljaju javni prijevoz, odnosno osiguravaju dostavu, moraju osigurati dostavu materijala do ovlaštene laboratorije. 4. Detaljan način prijevoza materijala, mjere veterinara i način utvrđivanja zarazne bolesti, propisuje Vijeće ministara, na prijedlog Ureda.
čl. 13. Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini, „Sl. glasnik BiH" br. 34/02