Član 1. ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BOSNI I HERCEGOVINI

Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje odnose između potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji Bosne i Hercegovine. Na odnose i slučajeve iz oblasti zaštite potrošača koji nisu regulisani ovim Zakonom primjenjivaće se odredbe Zakona o hrani ("Službeni glasnik BiH", broj 50/04), Zakona o opštoj bezbjednosti proizvoda ("Službeni glasnik BiH", broj 45/04) te odgovarajuće odredbe zakona kojima se uređuju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. U slučaju nedoumice ili sukoba odredaba, primjenjivaće se odredba koja pruža veći stepen zaštite potrošačima. Potrošač je svako fizičko lice koje kupuje, stiče ili koristi proizvode ili usluge za svoje lične potrebe i za potrebe svog domaćinstva. Proizvođač je svako fizičko ili pravno lice koje posluje u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vrstu ili oblik vlasništva, javno ili privatno, koji u cjelini ili djelimično proizvodi proizvod ili pruža uslugu. Prema definiciji, proizvođač je: a) svako lice koje uvozi proizvod ili uslugu u Bosnu i Hercegovinu; b) svako lice koje stavljajući svoje ime, robni žig, logotip, etiketu ili drugu karakterističnu oznaku na proizvod predstavlja sebe kao proizvođača. Trgovac je svako lice koje direktno ili kao posrednik među drugim licima prodaje proizvode ili pruža usluge potrošaču. Proizvođač koji direktno dostavlja robu ili usluge potrošačima takođe se smatra trgovcem. Proizvod je svaka stvar nastala kao rezultat ljudske djelatnosti namijenjena potrošačima ili je vjerovatno da će je koristiti potrošači, isporučena, bez obzira da li će biti plaćen ili ne, u toku komercijalne djelatnosti, i bez obzira da li je nova, korišćena ili prepravljena. Proizvodi obuhvataju gotove proizvode kao i sirovine i sastavne dijelove. Oni obuhvataju sve vrste proizvoda, uključujući i poljoprivredne proizvode. Robom se smatraju i proizvodi i nepokretna imovina. Usluga je svaka djelatnost čija je namjena da bude ponuđena potrošačima.