(Videonadzor) (1) Praćenje određenog prostora putem videonadzora dopušteno je samo ako je to nužno za zaštitu lica i imovine i ako ne prevladaju interesi nosioca podataka. (2) Videonadzorom mogu biti obuhvaćeni samo prostori ili dijelovi prostora čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stava (1) ovog člana. (3) Uspostavljanje videonadzora javno dostupnih objekata velikih površina, kao što su sportski objekti, zabavni centri, tržni centri ili parkirališta, ili vozila javnog prijevoza, dopušteno je isključivo s ciljem zaštite života, zdravlja i slobode lica te imovine. (4) Kontrolor podataka koji obavlja videonadzor dužan je donijeti odluku koja će sadržavati pravila obrade s ciljem poštivanja prava na zaštitu privatnosti i ličnog života nosioca podataka, ako videonadzor nije propisan zakonom. (5) Kontrolor podataka ili obrađivač dužan je na vidnom mjestu istaći oznaku o videonadzoru. Oznaka o videonadzoru sadrži sljedeće informacije: da je prostor pod videonadzorom, podatke o kontroloru podataka, odnosno obrađivaču i kontakt-podatke putem kojih nosilac podataka može ostvariti svoja prava. Oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u vidokrug snimanja. (6) Kontrolor podataka ili obrađivač dužan je da, kod sistema videonadzora javno dostupnih objekata iz stava (3) ovog člana, bilježi zapise o upotrebi sistema i da ih čuva najmanje 12 mjeseci. Zapisi omogućavaju da se utvrdi datum i vrijeme te identitet lica koje je izvršilo uvid u sistem videonadzora. (7) Za uspostavljanje videonadzora u stambenim, odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna je saglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova. Videonadzorom se može obuhvatiti samo pristup ulasku i izlasku iz stambene zgrade, te zajedničke prostorije u stambenim zgradama. (8) Praćenje javnih prostora putem videonadzora u svrhe iz člana 1. stav (1) tačka c) ovog zakona dopušteno je samo ako je to propisano posebnim zakonom.
čl. 57. Zakona o zaštiti ličnih podataka, „Sl. glasnik BiH" br. 12/25