(Ograničenja prava pristupa ličnom podatku) (1) Posebnim zakonom koji se odnosi na nadležni organ može se nosiocu podataka u cjelini ili djelimično ograničiti pravo pristupa ličnom podatku u onoj mjeri i u onom trajanju u kojem takvo djelimično ili potpuno ograničenje čini neophodnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu, uz poštivanje osnovnih prava i legitimnih interesa nosioca podataka, kako bi se: a) spriječilo ometanje službenog ili zakonom uređenog prikupljanja informacija, istraga ili postupaka; b) izbjeglo ometanje sprečavanja, istrage i otkrivanja krivičnih djela ili gonjenja počinioca krivičnih djela ili izvršavanja krivičnih sankcija; c) zaštitila javna sigurnost; d) zaštitila državna sigurnost; e) zaštitila prava i slobode drugih. (2) Posebnim zakonom mogu se odrediti kategorije obrade koje mogu u cjelini ili djelimično biti obuhvaćene bilo kojom tačkom iz stava (1) ovog člana. (3) U slučajevima iz st. (1) i (2) ovog člana, nadležni organ dužan je, bez odgađanja, pisanim putem obavijestiti nosioca podataka o svakom odbijanju ili ograničenju pristupa ličnim podacima te o razlozima odbijanja ili ograničenja, osim ako bi pružanje takvih informacija dovelo u pitanje neku od svrha iz stava (1) ovog člana. (4) Nadležni organ dužan je obavijestiti nosioca podataka o mogućnosti podnošenja prigovora Agenciji ili tužbe nadležnom sudu. (5) Nadležni organ dužan je dokumentirati činjenične ili pravne razloge na kojima se zasniva odluka. (6) Dokumentacija iz stava (5) ovog člana stavlja se Agenciji na raspolaganje.
čl. 71. Zakona o zaštiti ličnih podataka, „Sl. glasnik BiH" br. 12/25