Član 95. Zakon o zaštiti ličnih podataka

(Prijenos ličnog podatka primaocu sa sjedištem ili poslovnim nastanom u drugoj državi) (1) Nadležni organ može, u skladu s posebnim zakonom, odstupajući od člana 91. stav (1) tačka b) ovog zakona i ne dovodeći u pitanje nijedan međunarodni sporazum iz stava (2) ovog člana, u pojedinačnim i posebnim slučajevima, prenijeti lične podatke direktno primaocima sa sjedištem ili poslovnim nastanom u drugoj državi samo ako se pridržavaju odredbi ovog dijela zakona i ako su ispunjeni sljedeći uslovi: a) ako je prijenos isključivo neophodan za obavljanje zadatka nadležnog organa koji obavlja prijenos kako je predviđeno posebnim zakonom u svrhe navedene u članu 1. stav (1) tačka c) ovog zakona; b) ako nadležni organ koji obavlja prijenos utvrdi da osnovna prava i slobode dotičnog nosioca podataka nemaju prednost nad javnim interesom koji iziskuje prijenos u predmetnom slučaju; c) ako nadležni organ koji obavlja prijenos smatra da je prijenos organu nadležnom za postupanje u svrhu iz člana 1. stav (1) tačka c) ovog zakona u drugu državu nedjelotvoran ili neprimjeren, posebno zato što se prijenos ne može pravovremeno ostvariti; d) ako je organ koji je u drugoj državi nadležan za postupanje u svrhu iz člana 1. stav (1) tačka c) ovog zakona obaviješten bez odgađanja, osim ako je to nedjelotvorno ili neprimjereno; e) ako nadležni organ koji obavlja prijenos obavijesti primaoca o određenoj svrsi ili svrhama u koje taj primalac isključivo može obrađivati lične podatke, samo ako je takva obrada neophodna. (2) Međunarodni sporazum iz stava (1) ovog člana je svaki bilateralni ili multilateralni međunarodni sporazum na snazi između Bosne i Hercegovine i druge države u oblasti pravosudne saradnje u krivičnim stvarima i policijske saradnje. (3) Nadležni organ koji obavlja prijenos dužan je obavijestiti Agenciju o prijenosima u skladu s ovim članom. (4) Nadležni organ koji obavlja prijenos ličnih podataka na osnovu stava (1) ovog člana dužan je takav prijenos dokumentirati.