(Odbijanje pružanja pravne pomoći) (1) Advokat je dužan odbiti pružanje pravne pomoći: a) ako je u istoj pravnoj stvari zastupao suprotnu stranku, b) ako je član ili je bio član zajedničke advokatske kancelarije ili advokatskog društva u kojima se u istoj pravnoj stvari zastupa ili je zastupana suprotna stranka, c) ako je u istoj pravnoj stvari postupao kao nosilac pravosudne funkcije ili službena osoba u državnom organu ili organu jedinice lokalne samouprave, d) ako se advokatu prije proteka dvije godine od prestanka njegove pravosudne funkcije ili službene osobe u državnom organu ili organu jedinice lokalne samouprave za pružanje pravne pomoći obrati osoba u čijoj je istoj ili drugoj pravnoj stvari postupao u navedenim svojstvima, e) ako su interesi stranke koja traži pravnu pomoć u suprotnosti s njegovim interesima ili interesima njegovih bliskih srodnika, prijatelja, saradnika ili drugih stranaka, a što se propisuje Statutom Advokatske komore i Kodeksom, f) ako je bio advokatski pripravnik ili stručni saradnik za pravne poslove u advokatskoj kancelariji, zajedničkoj advokatskoj kancelariji ili advokatskom društvu u kojima se u istoj pravnoj stvari zastupa ili je zastupana suprotna stranka. (2) Advokat može odbiti pružanje pravne pomoći i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, Statutom Advokatske komore i Kodeksom.
čl. 20. Zakona o advokaturi / odvjetništvu Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 1/25 (prečišćeni tekst — neslužbeno)