(Rješenje o uvođenju eksternog upravnika) (1) Agencija može imenovati eksternog upravnika kada izvršavajući svoju nadzornu funkciju, ocijeni da mjera rane intervencije iz člana 166. ovog zakona nije dovoljna da bi se poboljšalo poslovanje banke i obnovilo zdravo i stabilno upravljanje bankom. (2) Rješenjem o uvođenju eksternog upravnika: a) utvrđuju se razlozi za uvođenje eksternog upravnika u konkretnom slučaju; b) imenuje se eksterni upravnik te utvrđuje obim poslova koje obavlja i kojima upravlja; c) određuje se period na koji je imenovan eksterni upravnik; d) određuju se sadržaj i rokovi dostave izvještaja iz člana 177. ovoga zakona; e) može se odrediti da određene poslove eksterni upravnik može poduzeti samo uz prethodnu saglasnost Agencije. (3) Eksterni upravnik imenuje se na period do 12 mjeseci. Taj se period izuzetno može obnoviti na period od 12 mjeseci ako Agencija utvrdi da su i dalje zadovoljeni uslovi za imenovanje eksternog upravnika. (4) Upravljanje od strane eksternog upravnika nad bankom može se okončati i prije isteka roka iz stava (3) ovog člana, ako eksterni upravnik ili Agencija ocijeni da uvođenje eksternog upravnika nije dovelo do poboljšanja finansijskog stanja banke ili da se finansijsko stanje te banke popravilo u mjeri da eksterni upravnik više nije potreban. (5) Rješenje o imenovanju, razrješenju ili produžetku mandata eksternog upravnika bez odlaganja se dostavlja eksternom upravniku i banci u kojoj je imenovan, obavještava se Centralna banka, Komisija za VP, Registar VP, Agencija za osiguranje depozita, Agencija za bankarstvo RS, objavljuje se u "Službenim novinama Federacije BiH" i internet stranici Agencije i upisuje u evidenciju banaka iz člana 20. ovog zakona i registar društava kod nadležnog suda.
čl. 170. Zakona o bankama, „Sl. novine FBiH" br. 27/17