Član 202. ZAKON O BANKAMA

(Odvajanje i prijenos imovine) (1) Agencija može donijeti rješenje kojim na društvo za upravljanje imovinom (u daljem tekstu: društvo za upravljanje) koje nije banka za posebne namjene prenosi imovinu i obaveze banke u restrukturiranju ili banke za posebne namjene, ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uslova: a) ako je stanje na tržištu takvo da bi prodaja ove imovine u postupku likvidacije ili stečaja mogla negativno da utiče na finansijsko tržište; b) ako je prijenos potreban da bi se obezbijedilo nesmetano poslovanje banke čija su imovina ili obaveze prenijeti; c) ako je prijenos potreban radi ostvarenja najvećeg mogućeg prihoda od unovčenja, odnosno prodaje prenijete imovine uz što manje troškove. (2) Društvo za upravljanje je pravno lice koje je u potpunosti ili djelomično u vlasništvu jedne ili više javnih institucija, odnosno društava u djelimičnom ili potpunom državnom vlasništvu, a osnovano je u svrhu primanja dijela ili cjelokupne imovine, prava ili obaveza jedne ili više banaka u restrukturiranju ili banke za posebne namjene. Nadzor nad društvom za upravljanje vrši Agencija. (3) Agencija: a) daje prethodnu saglasnost na osnivački akt društva za upravljanje; b) daje prethodnu saglasnost na imenovanje organa upravljanja društva za upravljanje; c) odobrava naknade članova organa upravljanja društva za upravljanje i akt kojim se utvrđuju njihove dužnosti, prava i obaveze; d) odobrava strategiju i rizični profil društva za upravljanje. (4) Društvo za upravljanje upravlja prenesenom imovinom radi povećanja njene vrijednosti putem prodaje ili njenog unovčenja na drugi način. (5) Agencija može rješenjem iz stava (1) ovog člana prenijeti imovinu i obaveze banke prenosioca na jedno ili više društava za upravljanje. (6) Agencija može prenijetu imovinu i obaveze iz stava (1) ovog člana vratiti banci u restrukturiranju ako je ta mogućnost izričito utvrđena rješenjem iz tog stava, odnosno ako određena imovina ili obaveze po svojoj suštini ne spadaju u kategorije imovine ili obaveza utvrđenih u ovom rješenju ili ne ispunjavaju uslove za prijenos iz tog rješenja. (7) Prijenos iz stava (1) ovog člana vrši se bez saglasnosti dioničara, deponenata i drugih povjerilaca banke u restrukturiranju ili bilo kog trećeg lica. (8) Agencija utvrđuje iznos naknade koju društvo za upravljanje plaća za imovinu i obaveze koje preuzima, a koja može imati i negativnu vrijednost. (9) Naknada iz stava (8) ovog člana može se isplatiti i u obliku dužničkog instrumenta koji izdaje društvo za upravljanje, uz prethodno pribavljenu saglasnost Ministarstva finansija. (10) Društvo za upravljanje je dužno da poslove u vezi s prenesenom imovinom i obavezama iz stava (1) ovog člana obavljaju s pažnjom dobrog privrednika i da o tome izvještava Agenciju u rokovima i na način utvrđenim rješenjem iz tog stava. (11) U vezi sa članom 197. stav (5) ovog zakona bilo kakva naknada koju je isplatilo društvo za upravljanje u vezi s imovinom, pravima ili obavezama koje su stečene direktno od banke u restrukturiranju ide u korist banke u restrukturiranju, po umanjenju troškova nastalih korištenjem ovog instrumenta. (12) Dioničar ili povjerilac banke u restrukturiranju i treća strana čija imovina, prava ili obaveze nisu preneseni na društvo za upravljanje nemaju nikakva prava u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obaveze, osim prava na zaštitne mjere iz člana 213. ovog zakona. (13) Ciljevi društva za upravljanje ne podrazumijevaju nikakvu dužnost ili odgovornost prema dioničarima ili povjeriocima banke u restrukturiranju, a nadzorni odbor, uprava i više rukovodstvo nemaju nikakvu odgovornost prema tim dioničarima ili povjeriocima banke u restrukturiranju zbog svog rada ili propusta tokom obavljanja svojih dužnosti, osim ako rad ili propust predstavlja grubu nepažnju ili tešku povredu radne dužnosti. (14) Agencija bliže propisuje uslove i način davanja saglasnosti iz stava (3) ovog člana.