Prava državnog službenika 1. Državni službenik ima pravo: a) na stalni radni odnos do sticanja uvjeta za penziju, osim ako ovim zakonom nije drugačije utvrđeno; b) na odsustvo utvrđeno zakonom, kao i na nastavak rada na istom ili sličnome radnom mjestu po isteku odsustva; c) da bude nagrađen na osnovu zadataka i rezultata rada kako je utvrđeno u V. poglavlju ovog zakona; d) na plaću i naknadu na način utvrđen u V. poglavlju ovog zakona; e) na potporu i pomoć u stručnom obrazovanju i profesionalnom usavršavanju u cilju napredovanja u karijeri putem obuke i na druge načine; f) ) na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od države tokom obavljanja službenih dužnosti; g) da se nadređeni državni službenik prema njemu odnosi poštujući njegovo ljudsko dostojanstvo; h) da osnuje ili se učlani u sindikat ili profesionalno udruženje, u skladu sa zakonom; i) na štrajk, u skladu sa zakonom. 2. Državni službenik ima pravo na: pošten i pravedan tretman u svim aspektima kadrovske politike, bez obzira na nacionalnost, socijalno porijeklo, entitetsko državljanstvo, prebivalište, religiju, politička i druga uvjerenja, spol, rasu, rođenje, bračni status, starosnu dob, imovinsko stanje, hendikepiranost ili drugi status.
čl. 18. Zakona o državnoj službi u fbih, „Sl. novine FBiH" br. 29/03 (prečišćeni tekst — neslužbeno)