Odgovornost za materijalnu štetu 1. Državni službenik je dužan naknaditi materijalnu štetu koju u vršenju državne službe učini namjerno ili krajnjom nepažnjom. 2. Postojanje štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je šteta učinjena, odnosno krivicu državnog službenika za učinjenu štetu utvrđuje komisija koja rješenjem obrazuje rukovodilac organa državne službe. O izvršenju tih poslova komisija sastavlja zapisnik. 3. Na osnovu zapisnika iz stava 2. ovog člana, rukovodilac organa državne službe donosi rješenje o naknadi štete kojim se utvrđuje visina štete, rok i način isplate štete. 4. Protiv rješenja o šteti iz stava 3. ovog člana, državni službenik ima pravo izjaviti žalbu Odboru za žalbe u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. 5. Štetu koju državni službenik učini građanima ili pravnim licima ili organu državne službe, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u vršenju državne službe, naknađuje organ državne službe čiji je državni službenik učinio štetu, a potom organ državne službe ima pravo regresa isplaćene štete od državnog službenika. 6. Organ državne službe obavezan je naknaditi štetu državnom službeniku koju on pretrpi na službi ili u vezi sa službom, po općim propisima o odgovornosti za štetu. 7. Ako državni službenik odbije naknaditi štetu utvrđenu u rješenju iz stava 3. ovog člana, u tomu slučaju postupak za naknadu štete pokreće se pred nadležnim sudom.
čl. 60. Zakona o državnoj službi u fbih, „Sl. novine FBiH" br. 29/03 (prečišćeni tekst — neslužbeno)