Član 11. ZAKON O ZAŠTITI OSOBA SA DUŠEVNIM SMETNJAMA

Svaka osoba sa duševnim smetnjama dobrovoljno ili prisilno smještena u zdravstvenu ustanovu ima pravo: 1. biti upoznata u vrijeme prijema, a kasnije na svoj izričit zahtjev s njezinim pravima i dužnostima, te poučena o tome kako može svoja prava ostvariti; 2. biti upoznata s razlozima i ciljevima njezinog smještaja te sa svrhom, prirodom, posljedicama, korisnosti i opasnostima provedbe predloženog oblika liječenja kako i korisnosti i opasnostima provedbe drugih mogućnosti liječenja; 3. radno sudjelovati u planiranju i provođenju svojeg liječenja, oporavka i resocijalizacije; 4. obrazovati se prema odgovarajućem općem nastavnom planu i programu ili posebnom nastavnom planu i programu za osobe zaostale u razvoju i posebnom nastavnom planu i programu za osobe sa duševnim smetnjama. 5. na novčanu naknadu za rad u radno-terapijskim poslovima od kojih ustanova u kojoj se nalaze na liječenju ostvaruje prihod; 6. podnositi pritužbe direktno direktoru zdravstvene ustanove ili šefu odjela u pogledu oblika liječenja, dijagnosticiranja, otpusta iz ustanove i povrede njezinih prava i sloboda; 7. postavljati zahtjeve i izjavljivati bez nadzora i ograničenja prigovore, žalbe i druge pravne lijekove nadležnim sudovima odnosno organima uprave; 8. savjetovati se o svom trošku nasamo s liječnikom ili advokatom po svom izboru; 9. družiti se s drugim osobama u zdravstvenoj ustanovi i primati posjete; 10. o svom trošku slati i primati bez nadzora i ograničenja poštu, pakete i časopise, te telefonirati; 11. posjedovati predmete za ličnu upotrebu; 12. sudjelovati po svom izboru u vjerskim aktivnostima u okviru mogućnosti zdravstvene ustanove, 13. da glasa u skladu sa zakonom. Obavijesti iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana unose se u liječničku dokumentaciju osobe sa duševnim smetnjama. Prava iz stava 1. tač. 1., 2., 3., 5., 6. i 7. ovog člana mogu u ime osobe sa duševnim smetnjama ostvarivati članovi porodice ili druge osobe koje djeluju u njezinom interesu. Prava iz stava 1. tač. 9., 10. i 11. ovog člana sud može na obrazložen prijedlog zdravstvene ustanove organičiti kada postoji osnovana sumnja da osoba sa duševnim smetnjama nastoji pribaviti oružje ili drogu, dogovara se o bijegu ili počinjenju krivičnog djela ili kada to zahtijeva zdravstveno stanje osobe. Prednji podaci se unose u liječničku dokumentaciju.