Član 42. ZAKON O ENERGIJSKOJ EFIKASNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

(Ugovori o energijskom efektu) (1) Ugovor o energijskom efektu se sačinjava u pisanoj formi i, pored ostalih odredbi, sadrži sljedeće: a) nazive ugovornih strana (uključujući i treća lica, ako učestvuju u finansiranju); b) podatke o osnovnoj potrošnji energije u zgradi; c) procjenu energijske efikasnosti; d) utvrđivanje energijske i finansijske uštede i ostvarivanje garantirane uštede; e) način finansiranja ulaganja u mjere poboljšanja energijske efikasnosti; f) način plaćanja energijske usluge i pravni lijek u slučaju neizvršavanja obaveza plaćanja; g) plan mjerenja i verifikacije ušteda i h) druga prava i obaveze ugovornih strana. (2) Sredstva za pružanje energijskih usluga osigurava: distributer energenata, operator distributivnog sistema, mali snabdjevač i/ili vlasnik objekta, u potpunosti ili djelimično, iz svojih vlastitih izvora ili kroz finansiranje treće strane putem društva za energijske usluge (ESCO). (3) Vrijednost investicije u primjeni mjera energijske efikasnosti se otplaćuje od uštede energije realizirane u odnosu na osnovnu potrošnju energije u zgradi. (4) U pružanju energijskih usluga ESCO u cijelosti ili djelimično preuzima finansijski, tehnički i komercijalni rizik u primjeni mjera energijske efikasnosti, a na osnovu izrađene detaljne studije izvodljivosti, što se definira ugovorom iz stava (1) ovog člana. (5) Nacrt modela ugovora posebnim propisom donosi ministar.