Član 11. ZAKON O FINANSIJSKOM POSLOVANJU

(Rokovi izvršenja novčanih obaveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika) (1) Ugovorom između poduzetnika može se ugovoriti rok izvršenja novčane obaveze do 60 dana. (2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, može se ugovoriti u pisanom obliku i duži rok izvršenja novčane obaveze, a koji ni u kojem slučaju ne može biti duži od 360 dana, pod uvjetom da je dužnik novčane obaveze izdao povjeriocu sredstvo osiguranja koje ima snagu izvršne isprave. (3) Sredstva osiguranja koja imaju snagu izvršne isprave iz stava (2) ovog člana su bankarska garancija koja sadrži klauzule "neopoziva", "bezuvjetna", "naplativa na prvi poziv bez prigovora", kao i avalirane mjenice kod banke. (4) Ako ugovorom između poduzetnika nije ugovoren rok za izvršenje novčane obaveze, dužnik je dužan, bez poziva povjerioca na izvršenje, izvršiti novčanu obavezu u roku 30 dana. (5) Rok za izvršenje novčane obaveze počinje teći od: a) dana kada je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu ili b) dana kada je povjerilac ispunio svoju obavezu: 1) ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan prijema računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili 2) ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije nego je povjerilac ispunio svoju obavezu ili c) dana isteka roka za pregled predmeta obaveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka tog roka. (6) Rok za pregled predmeta obaveze iz stava (5) tačka c) ovog člana ne može biti duži od 30 dana od dana prijema predmeta obaveze. (7) Izuzetno, ako je to opravdano posebnim okolnostima, kao što je to npr. posebna priroda predmeta obaveze, ako ne postoje okolnosti iz člana 15. stav (4) ovog zakona ugovorne strane mogu ugovoriti u pisanom obliku i duži rok od roka iz stava (6) ovog člana.