Član 18. ZAKON O FINANSIJSKOM POSLOVANJU

(Postupanje poduzetnika u uvjetima nelikvidnosti) (1) Poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije obavljati nikakva plaćanja osim onih koja su nužna za redovno poslovanje. (2) Smatra se da su za redovno poslovanje nužna plaćanja za: a) nabavku roba i usluga potrebnih za redovno poslovanje, b) operativne troškove poslovanja (električna energija, voda i dr.), c) plaće radnika, d) porez na dodatnu vrijednost, akcize, doprinose za socijalno osiguranje i druge poreze koje dužnik mora obračunati i platiti u skladu sa propisima, e) troškove postupaka pred javnopravnim organima, f) troškove izrade dokumentacije potrebne za pokretanje i provođenje postupka finansijske konsolidacije i programa restrukturiranja. (3) Poduzetnik u stanju nelikvidnosti ne smije poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale oštećenje ili dovođenje povjerilaca u neravnopravan položaj. (4) Radnjama iz stava (3) ovog člana naročito se smatraju: preusmjeravanje novčanih i finansijskih tokova na druga lica, davanje zajma, isplaćivanje akontacije dobiti ili dobiti, isplaćivanje dividende, obavljanje prijenosa prava na treća lica, naročito na povezana društva, nabavka putničkih automobila i rezervnih dijelova za takva prijevozna sredstva, izdaci za poslovne zabave i smještaj i izdaci obveznika za reprezentaciju. (5) Poduzetnik je obavezan najkasnije u roku 60 dana od nastanka nelikvidnosti poduzeti mjere finansijskog restrukturiranja radi ponovne uspostave stanja likvidnosti. (6) Osim redovnih poslova iz stava (2) ovog člana poduzetnik može poduzimati i druge mjere na osnovu kojih se u skladu sa pravilima finansijske struke omogućava da poduzetnik postane likvidan. (7) Ukoliko se vrši obračunsko plaćanje u skladu sa propisom kojim se uređuje unutrašnji platni promet, obaveze izmirene na taj način evidentiraju se putem redovnih računa kod ovlaštenih organizacija unutrašnjeg platnog prometa najmanje jednom u mjesecu, odnosno do kraja tog mjeseca u kojem su izvršena obračunska plaćanja.