(1) U slučaju vrijednosnih papira, uključujući i dionice zatvorenih investicijskih fondova, utvrđivanje vrijednosti imovine zasniva se na tržišnoj cijeni formiranoj na berzi i drugom uređenom tržištu. (2) U slučaju vrijednosnih papira za koje ne postoji tržišna cijena koja zadovoljava uvjete iz stava (1) ovog člana, za utvrđivanje vrijednosti se kao osnova primjenjuje cijena posljednje transakcije tim dionicama koju je zaključio fond, odnosno prinos posljednje transakcije u slučaju dužničkih vrijednosnih papira, osim ako Komisija svojim propisom ne dozvoli primjenu drukčije metode obračuna vrijednosti imovine. (3) U slučaju depozita i gotovine ili novčanih ekvivalenata, kratkoročnih potraživanja i obaveza, te prihoda i rashoda u budućem periodu primjenjuje se nominalna vrijednost uvećana za pripadajuću kamatu, osim u okolnostima za koje Komisija propiše drukčije. (4) Za utvrđivanje vrijednosti terminskih i opcijskih poslova te derivata za koje nije moguće utvrditi tržišnu cijenu Komisija će propisati metode obračuna vrijednosti imovine. (5) U slučaju udjela otvorenog investicijskog fonda primjenjuje se cijena udjela, osim u okolnostima za koje Komisija propiše drukčije. (6) Devizna sredstva se preračunavaju u KM po posljednjem dostupnom kursu neposredno prije utvrđivanja vrijednosti imovine u skladu sa propisima Komisije. (7) U slučaju drugih oblika imovine za koje ne postoji tržišna cijena procjenjuje se fer vrijednost imovine. Postupci utvrđivanja fer vrijednosti imovine uključuju modele diskontiranja novčanog toka, poređenja sa sličnom imovinom kojoj je poznata tržišna cijena, modele procjene opcija te druge metode koje može propisati Komisija, a koji su u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima. (8) Osnov za utvrđivanje vrijednosti imovine navodi se u prospektu i statutu fonda i mora se dosljedno primjenjivati prilikom svakog obračuna vrijednosti imovine fonda. (9) Komisija će propisati obavezni osnov za utvrđivanje vrijednosti imovine zatvorenih i otvorenih fondova, kako vrijednosnih papira, tako i gotovine i ekvivalenti novca, domaće i strane valute, terminskih i opcijskih poslova, derivata, nekretnina, udjela u privrednim društvima ili drugih prenosivih imovinskih prava i definirati uređeno i organizirano tržište u smislu ovog Zakona, te uvjete likvidnosti za propisno formiranje tržišnih cijena i uvjete blagovremenosti formiranja takvih cijena, poštujući pri tom različite metode uobičajene za vrjednovanje pojedinih vrsta fondova.
čl. 149. Zakona o investicijskim fondovima, „Sl. novine FBiH" br. 85/08