Član 77. ZAKON O INVESTICIJSKIM FONDOVIMA

(1) Isključivo zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom kojem je odredbama prospekta i statuta dozvoljeno ulaganje u nekretnine, odnosno koji namjerava najmanje 60% netovrijednosti imovine fonda uložiti u nekretnine, može sticati nekretnine na način i prema uvjetima iz ovog Zakona. (2) Investicijski fond iz stava (1) ovog člana mora u svojoj firmi imati riječi "zatvoreni investicijski fond sa javnom ponudom za ulaganje u nekretnine". (3) Investicijski fond za ulaganje u nekretnine, prema svom statutu i prospektu, može sticati nekretnine u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu i to u: a) stambene ili poslovne zgrade sa pripadajućim zemljištem, b) zemljišta na kojima se gradi, ako građevinski plan odgovara uvjetima navedenim pod tačkom a) ovog stava i ako se prema objektivnim kriterijima može računati sa završetkom izgradnje u primjerenom roku, te ako troškovi za zemljišta ne prelaze ukupno 20% netovrijednosti imovine fonda, c) neizgrađena zemljišta na kojima je prema važećim propisima lokalne samouprave dozvoljena gradnja stambenih ili poslovnih zgrada, odnosno zgrada ili uređaja potrebnih za obavljanje određenih djelatnosti i koja su određena za skoru vlastitu gradnju u skladu sa odredbom tačke a) ovog stava, d) poljoprivredna zemljišta, e) ostala ulaganja u nekretnine, ako je to izričito predviđeno u statutu i prospektu fonda. (4) Imovina iz stava (3) ovog člana može biti stečena samo ako je vještak prethodno procijenio predmetnu nekretninu i ako protuusluga ili cijena koju treba platiti za račun fonda ne prelazi ili samo neznatno prelazi procijenjenu vrijednost nekretnine. (5) Svaka pojedina nekretnina ne može u trenutku sticanja prelaziti 20% netovrijednosti imovine fonda. To vrijedi i za nekretnine koje se sastoje od više međusobno povezanih zemljišnih čestica. (6) Najmanje 50% netovrijednosti imovine zatvorenog investicijskog fonda sa javnom ponudom za nekretnine mora se sastojati od nekretnina smještenih u Federaciji, osim ako se ne radi o ulaganju iz stava (7) ovog člana. (7) Ulaganja u udjele ili dionice društava čiji je predmet poslovanja isključivo ili pretežno sticanje i prodaja, iznajmljivanje i zakup nekretnina, te upravljanje nekretninama i udjeli ili dionice drugog fonda za nekretnine ili drugi vrijednosni papiri, derivati ili certifikati koje propiše Komisija, a čija se cijena zasniva na nekretninama, smatraju se ulaganjem u nekretnine. (8) Komisija je ovlaštena propisati način ulaganja zatvorenih investicijskih fondova sa javnom ponudom u nekretnine.