Stvarna zabluda (1) Nije kriv počinitelj koji počini djelo u neotklonjivoj stvarnoj zabludi. (2) Stvarna zabluda je neotklonjiva ako počinitelj u vrijeme počinjenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom propisanog obilježja, ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo činile dozvoljenim. (3) Ako je počinitelj bio u stvarnoj zabludi iz nehata, postojat će krivično djelo počinjeno iz nehata, ako zakon za to krivično djelo propisuje kažnjavanje i za nehat.
čl. 39. Krivični zakon Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 42/10 (prečišćeni tekst — neslužbeno)