Liječnik je dužan provesti potrebne mjere prevencije, dijagnostike, liječenja, odnosno rehabilitacije svim pacijentima kojima je on izabrani liječnik ili koji su upućeni od drugog liječnika radi pružanja zdravstvene zaštite. U hitnim stanjima liječnik je dužan pružiti pomoć svakom pacijentu, bez odgađanja, a ostale pacijente dužan je primati prema stepenu medicinskog prioriteta, odnosno prema listi čekanja. Hitnim stanjima iz stava 2. ovog člana smatraju se ona stanja kod kojih bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invalidnost) ili po život pacijenta. Liječnik može odbiti pružanje liječničke pomoći pacijentu koji mu prijeti ili je prema njemu, odnosno drugim zdravstvenim radnicima fizički agresivan, osim u hitnim stanjima. U slučaju iz stava 4. ovog člana liječnik je dužan pacijentu pružiti neophodnu hitnu liječničku pomoć, ako mu je osigurana zaštita policije ili neki drugi oblik zaštite.
čl. 38. Zakona o liječništvu, „Sl. novine FBiH" br. 56/13