Liječnik je obavezan voditi tačnu, iscrpnu i datiranu medicinsku dokumentaciju u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti, kao i propisima o evidencijama u oblasti zdravstva koja u svakom trenutku može pružiti dovoljne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta i njegovom liječenju. Liječnik je obavezan dokumentaciju iz stava 1. ovog člana na zahtjev predočiti ministarstvu zdravstva, organima državne uprave, zavodima zdravstvenog osiguranja, inspekciji, sudu, liječničkoj komori u skladu sa posebnim propisima. Liječnik je obavezan na zahtjev dati na uvid pacijentu svu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti, a u skladu sa propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata kojima se uređuje ostvarivanje prava pacijenta na uvid u medicinsku dokumentaciju. Liječnik ili odgovorna osoba zdravstvene ustanove ili drugo pravno lice u okviru kojeg se obavlja zdravstvena djelatnost, kao i privatna praksa obavezni su čuvati podatke o ambulantnom liječenju pacijenta deset godina nakon završetka konačnog pružanja usluga, a nakon tog roka obavezni su postupiti prema propisima o evidencijama u oblasti zdravstva. Kada ovlaštena osoba u skladu sa posebnim zakonom preuzme medicinsku dokumentaciju obavezna je izdati liječniku, odgovornoj osobi zdravstvene ustanove, odnosno pravnom licu u okviru kojeg se obavlja zdravstvena djelatnost službenu potpisanu potvrdu o preuzimanju sa popisom preuzete dokumentacije.
čl. 44. Zakona o liječništvu, „Sl. novine FBiH" br. 56/13