Član 42. ZAKON O MJENICI

Kad je mjenica plativa u novcu koji nije u kursu u mjestu plaćanja, mjenična svota može se platiti novcem koji je tu u kursu, a po vrijednosti koju ima na dan dospjelosti. Ako je dužnik u zakašnjenju, imalac mjenice može, po svom izboru, tražiti da se mjenična svota isplati domaćim novcem po kursu, koji vrijedi bilo na dan dospjelosti, bilo na dan isplate. Vrijednost stranog novca odredit će se po običajima koji vrijede u mjestu plaćanja, ali trasant može odrediti da se svota koju treba platiti obračuna po kursu određenom u mjenici. Ovi propisi ne primjenjuju se kad je trasant odredio da se isplata izvrši baš u novcu označenom u mjenici (odredba efektivne isplate u stranom novcu). Propisi iz st. 2. i 3. ovoga člana primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s postojećim valutnim i deviznim propisima. Ako je mjenična svota označena u novcu koji ima isti naziv, ali različitu vrijednost u zemlji u kojoj je mjenica izdata i u onoj gdje je plativa, smatra se da se ima u vidu novac mjesta plaćanja.