Tumač Ako koja od stranaka ne zna jedan od službenih jezika, mora se, pored svjedoka iz stavka 1. članka 83. ovog zakona, pozvati i sudski tumač (prevoditelj). U izvorniku će se naznačiti da se tako postupilo. Tumač može biti i osoba uposlena kod notara, ali mora imati sva druga svojstva svjedoka. Tumač nije potreban ako notar i oba svjedoka, odnosno drugi notar vladaju jezikom stranke iz stavka 1. ovog članka. U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, svjedoci se ne mogu isključiti za vrijeme čitanja izvornika. U izvorniku će se naznačiti zašto nije pozvan tumač. Kad je tumač potreban, notar će nastojati da preko njega sazna pravu volju stranaka, i prema toj volji na jednom od službenih jezika sastaviti izvornik, kojeg će tumač prevesti strankama. Ako to stranka traži, napisaće se prijevod izvornika na jezik stranke i priložiti uz izvornik. Notar treba da upozori stranke da mogu zahtijevati pismeni prevod i prilaganje uz izvornik. U izvorniku treba biti navedeno da se ovako postupilo i da li su se stranke odrekle tog prava.
čl. 89. Zakona o notarima Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 45/02 (prečišćeni tekst — neslužbeno)