(Duševni bolovi zbog smrti bliskog srodnika) (1) Duševni bolovi zbog smrti bliskog srodnika se izražavaju u subjektivnom osjećaju, odnosno patnji koju trpi oštećeni zbog gubitka bliskog srodnika. (2) Pravo na naknadu za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika imaju članovi njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji). (3) Naknada u slučaju smrti se priznaje i vanbračnom partneru, ako je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života. (4) Trajnija zajednica života iz stava (3) ovog člana smatra se životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku i koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. (5) Naknada u slučaju smrti se priznaje i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. (6) Trajnija zajednica života iz stava (5) ovog člana predstavlja postojanje zajedničkog domaćinstva - i trajnu emotivnu povezanost, postojanje finansijske zajednice odnosno odnos uzajamne zavisnosti koji upućuje na postojanje trajnije ekonomske životne zajednice i egzistencijalne povezanosti između umrlog i njegovih srodnika. (7) Pravo na naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka ploda odnosno začetog a nerođenog djeteta. (8) Pravo na naknadu zbog smrti roditelja ima i začeto nerođeno dijete (nasciturus) pod uslovom da se rodi živo. (9) Visina naknade zavisi od stepena srodstva i priznaje se u sljedećim iznosima: a) za slučaj smrti bračnog i vanbračnog partnera - 20.000,00 KM, b) za slučaj smrti djeteta - 20.000,00 KM, c) za slučaj gubitka ploda roditeljima - 7.000,00 KM, d) za slučaj smrti roditelja - 20.000,00 KM, e) za slučaj smrti brata ili sestre - 7.000,00 KM, f) za slučaj smrti roditelja nasciturusu - 20.000,00 KM.
čl. 42. Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju, „Sl. novine FBiH" br. 57/20