UREDBA O PRIMJENI ODGOJNIH PREPORUKA PREMA MALOLJETNICIMA

Primjena odgojnih preporuka se zasniva na principima dobrovoljnosti, nepristrasnosti, neposrednosti, srazmjernosti i poštivanju građanskih i ljudskih prava, sve u najboljem interesu maloljetnika.

Odgojne preporuke imaju za cilj: a) preusmjeravanje maloljetnog učinioca krivičnog djela od redovnog krivičnog postupka kako bi se izbjegli negativni efekti na ličnost maloljetnika i obezbijedio njegov pravilan razvoj, b) da maloljetnik sagleda posljedice svoga djela i preuzme odgovornost za ono što je učinio i c) uticaj na maloljetnika da ponovo ne čini krivična djela. Ciljevi iz stava 1. ovog člana ostvaruju se na sljedeći način: a) davanje mogućnosti maloljetnom učiniocu krivičnog djela i oštećenom da sami riješe slučaj kroz dijalog koji treba da dovede do međusobnog razumijevanja, b) davanje mogućnosti maloljetnom učiniocu krivičnog djela da ispravi grešku vraćanjem stvari oštećenom koja je pribavljena krivičnim djelom, namirenjem štete u visini vrijednosti stvari stečene krivičnim djelom, ili davanjem satisfakcije izvinjenjem oštećenom, ili izvršenjem određene obaveze u korist oštećenog, c) aktivno učešće društvene zajednice u pružanju pomoći u reintegraciji maloljetnog učinioca krivičnog djela i oštećenog, te prevenciji maloljetničke delinkvencije.

Odgojne preporuke se mogu primijeniti ukoliko je maloljetni učinilac krivičnog djela počinio krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za krivična djela za koja je propisana kazna viša od tri godine - ako su ispunjeni uslovi iz člana 89. stav 1. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (u daljem tekstu: Zakon) i ako je to srazmjerno okolnostima i težini učinjenog krivičnog djela u skladu sa članom 9. Zakona. Tužilac za maloljetnike (u daljem tekstu: tužilac) ili sudija za maloljetnike (u daljem tekstu: sudija) mogu za konkretni slučaj odrediti primjenu jedne ili više odgojnih preporuka pod uslovom: a) da maloljetnik priznaje krivično djelo, b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno, c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo, d) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim, e) da maloljetnik u pisanoj formi dâ pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i uz pristanak zakonskih zastupnika i f) da u pisanoj formi pristanak dâ i oštećeni u slučaju kada se to po zakonu zahtijeva.