Porezni obveznik može odbiti kao porezno priznat rashod, rashod na ime rezervisanja iz st. (2) i (3) ovog člana. Rezervisanja za buduće rashode u vezi sa zaštitom životne sredine priznata su u porezne svrhe ukoliko postoji pravna obaveza koja nalaže poreznom obvezniku zaštitu životne sredine. Iznos koji se može izdvojiti u takvu rezervu ne smije prelaziti 30% oporezive dobiti prije izdvajanja u rezerve. Ukupna rezerva za zaštitu životne sredine ni u jednom trenutku ne može prelaziti upisani kapital u sudski registar poreznog obveznika. Rezervisanja koja se formiraju za buduće troškove u garantnim rokovima priznaju se najviše do 4% godišnjeg prometa poreznog obveznika koji se odnosi na proizvode za koje se daje garancija u poreznom periodu. Ako rezerva prelazi dopušteni iznos, za tu razliku povećava se porezna osnovica u tom poreznom periodu. Rezervisanja koja se formiraju na ime penala, rabata, popusta ne smatraju se rezervisanjima u smislu stava (3) ovog člana.
čl. 13. Zakona o porezu na dobit fbih, „Sl. novine FBiH" br. 15/16 (prečišćeni tekst — neslužbeno)