Izuzetno od člana 37. ovog zakona, nalog za plaćanje u korist računa primaoca, a na teret računa platioca mogu dati: a) povjerioci - na osnovu naplate dospjelih vrijednosnih papira i dospjelih instrumenata osiguranja plaćanja i ostalih propisanih ili ugovorenih ovlaštenja, b) organi, institucije i pravna lica na osnovu zakonskih ovlaštenja, c) banke, na osnovu sudskih odluka i drugih izvršnih isprava te zakonskih ovlaštenja. Nalozi za prinudnu naplatu iz stava (1) ovog člana trebaju glasiti na tekući račun koji je platilac, u skladu s članom 23. stav (3) ovog zakona, odredio za izvršenje tih naloga. Osim naloga za plaćanje iz stava (1) tačke c) ovog člana, banka može dati nalog za plaćanje na teret tekućeg računa platioca na osnovu ugovornih ovlaštenja dobivenih od platioca. Zabranjeno je platiocu obavljanje platnih usluga sa računa koje ima kod pružalaca platnih usluga, a koji su blokirani na osnovu naloga za prinudnu naplatu. U slučaju nelikvidnosti (poslovni subjekt je nelikvidan ako na tekućem računu nema dovoljno sredstava za isplatu svih naloga, odnosno osnova za naplatu na dan dospijeća) nalogodavac je dužan poštovati redoslijed prioriteta.
čl. 38. Zakona o računima za plaćanje, „Sl. novine FBiH" br. 59/26