Član 9. ZAKON O RAČUNIMA ZA PLAĆANJE

Račun sa osnovnim uslugama (u daljem tekstu: osnovni račun) je tekući račun koji se koristi za izvršavanje platnih transakcija u konvertibilnim markama i obuhvata: a) usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja tog računa; b) usluge koje omogućavaju uplatu gotovog novca na račun za plaćanje i primanje uplata od trećih lica; c) usluge koje omogućavaju isplatu gotovog novca s računa na šalterima ili na bankomatima i drugim sličnim uređajima; d) usluge prijenosa novčanih sredstava s računa i to: 1) direktnim zaduženjem, 2) korištenjem platne kartice, uključujući plaćanja putem interneta, u slučaju kada je takva plaćanja moguće izvršiti platnom karticom koju banka izdaje fizičkom licu, 3) odobrenja, uključujući trajni nalog, na terminalima i na šalterima i putem sistema internet bankarstva. Banka je dužna fizičkom licu koje ima zakonit boravak u Federaciji, a nema otvoren drugi tekući račun - na njegov zahtjev omogućiti otvaranje i korištenje osnovnog računa. Zakonit boravak u Federaciji u vezi sa stavom (2) ovog člana označava boravak fizičkog lica u Federaciji u skladu s propisima kojima se uređuju prebivalište i boravište građana, odnosno boravak stranaca u skladu sa propisom o strancima, uključujući i stranca koji boravi u Federaciji u skladu sa propisima kojima se uređuju azil i izbjeglice ili na osnovu međunarodnog ugovora. Banka ne smije fizičkom licu iz stava (2) ovog člana nuditi usluge iz stava (1) ovog člana u okviru osnovnog računa u obimu koji je manji od onog u kojem ih inače nudi u okviru računa za plaćanje koji nije osnovni račun. Sve banke koje vode platne račune moraju da fizičkom licu ponude osnovni račun čije otvaranje i korištenje ne smiju da ograniče ili uslove ugovaranjem dozvoljenog prekoračenja ili kreditne kartice, odnosno ugovaranjem druge dodatne usluge, o čemu su dužne objavljivati informacije o dostupnosti osnovnog platnog računa, naknadama, uslovima i načinu ostvarivanja prava na osnovni račun i pravo prigovora. Banka je dužna na zahtjev fizičkog lica iz stava (2) ovog člana otvoriti osnovni račun, ili taj zahtjev odbiti, bez odlaganja, a najkasnije u roku od deset radnih dana od dana prijema urednog zahtjeva. U vezi sa stavom (5) ovog člana, banka je dužna prethodno provjeriti da li fizičko lice ima otvoren tekući račun kod druge banke ili, ako ne izvrši ovu provjeru, pribaviti izjavu u pisanoj formi o tome da li kod druge banke ima otvoren račun koji mu omogućava korištenje usluga iz stava (1) ovog člana. Banka će odbiti zahtjev za otvaranje osnovnog računa ako fizičko lice kod druge banke već ima otvoren tekući račun koji mu omogućava korištenje usluga iz stava (1) ovog člana, osim u slučaju da je dao izjavu u pisanoj formi i dostavio obavještenje druge banke da će isti račun biti ugašen nakon otvaranja osnovnog računa te ako fizičko lice odbije dati pismeni pristanak za provjeru i korištenje neophodnih podataka. Banka je dužna odbiti zahtjev fizičkog lica za otvaranje osnovnog računa samo ako bi, zbog nemogućnosti da izvršava obaveze identifikacije i praćenja klijenata, a time i uspostavljanja poslovnog odnosa s njim, utvrđenim propisima kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, otvaranje takvog platnog računa imalo za posljedicu kršenje, odnosno povredu tih propisa, i dužna je da postupa u skladu sa tim propisima, kao i u slučaju da uspostavljanje poslovnog odnosa sa klijentom može da dovede do značajnog povećanja reputacijskog rizika po banku. U slučaju odbijanja iz stava (8) ovog člana banka je dužna obavijestiti nadležnu policijsku upravu i provesti druge postupke u skladu s propisima kojima je uređeno sprječavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Ako banka odbije zahtjev fizičkog lica za otvaranje osnovnog računa zbog razloga navedenih u st. (7) ili (8) ovog člana, dužna je bez odgađanja i bez naknade, pisanim putem, obavijestiti fizičko lice o toj odluci i razlogu odbijanja, o čemu je dužna da čuva dokumentaciju najmanje pet godina, osim ako bi otkrivanje razloga bilo suprotno ciljevima nacionalne sigurnosti, javnom interesu ili propisima kojima je uređeno sprječavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Banka je dužna, u slučaju odbijanja zahtjeva za otvaranje osnovnog računa fizičkom licu, u obavijesti iz stava (10) ovog člana posebno naznačiti uputu o pravu na prigovor i mogućnost vansudskog rješavanja spora u vezi sa otvaranjem osnovnog računa, a u skladu sa propisom kojim se uređuje zaštita korisnika finansijskih usluga. Banke su dužne da međusobno sarađuju u postupku provjere iz stava (6) ovog člana. Podaci koje banke prikupljaju i razmjenjuju u postupku te provjere mogu se pribavljati ako je lice na koje se ovi podaci odnose prethodno dalo pismeni pristanak za korištenje istih u navedenu svrhu, a u skladu s propisima o zaštiti ličnih podataka.