(Unovčavanje nepokretnosti sa teretima) (1) Ako je nepokretnost opterećena razlučnim pravom, unovčava se u skladu sa propisima o prinudnom izvršenju. (2) Razlučni povjerilac može odlučiti da nekretninu koja je predmet razlučnog prava unovči stečajni upravnik, unovčavanje nekretnine će se vršiti na način propisan st. (3) do (13) ovog člana. (3) U oglasu o prodaji nepokretnosti stečajni upravnik utvrđuje vrijednost nepokretnosti, način prodaje i uslove prodaje. (4) Na prvoj javnoj prodaji nepokretnost se ne može prodati ispod 1/2 procijenjene vrijednosti, a na drugoj javnoj prodaji ispod 1/3 procijenjene vijednosti. (5) Ako se ne uspije unovčiti nepokretnost sa teretom na dvije javne prodaje, postupak prodaje se ne obustavlja. (6) Ako se nepokretnost nije mogla prodati po cijeni određenoj u stavu (3) ovog člana, na svakoj narednoj javnoj prodaji najniža cijena po kojoj se nepokretnost može prodati smanjuje se se za 10% od prethodne vrijednosti. (7) Razlučni povjerilac može preuzeti nepokretnost ukoliko ne uspije javna prodaja, ako to nije suprotno interesima drugih povjerilaca. (8) O zahtjevu za preuzimanje nepokretnosti iz stava (6) ovog člana odlučuje stečajni sudija. (9) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju na prodaju brodova, aviona, te prava upisanih u javnim evidencijama. (10) Za prodaju nepokretnosti neposrednom pogodbom potrebna je saglasnost razlučnog povjerioca. (11) Iz dijela dobijenog prodajom koji pripada razlučnom povjeriocu izdvaja se 10% za stečajnu masu, a ako stvarni troškovi budu viši od paušalne stope od 10% vrijednosti prodate nepokretnosti, određuju se troškovi u stvarnoj visini. (12) Sredstva iz stava (10) ovog člana izdvajaju se u stečajnu masu i u slučaju ako se stvari unovčavaju u izvršnom postupku. (13) U toku unovčavanja nepokretnosti razlučni povjerilac ima pravo da pogleda stvar.
čl. 162. Zakona o stečaju Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 53/21 (prečišćeni tekst — neslužbeno)