Stečajni upravnik nakon popisa imovine i obaveza stečajnog dužnika, vrši procjenu likvidacione vrijednosti svakog pojedinačnog dijela imovine. U slučaju kada je priroda imovine takva da se ne može unovčiti pojedinačno, već samo zajedno s drugom imovinom stečajnog dužnika, likvidaciona vrijednost takve imovine se procjenjuje kao cjelina. Likvidaciona vrijednost imovine stečajnog dužnika predstavlja novčani iznos, koji bi se ostvario prodajom imovine na datom tržištu u razumnom roku. Knjigovodstvena vrijednost imovine stečajnog dužnika se ne uzima u obzir, osim u slučaju kada je ta vrijednost od značaja za utvrđivanje likvidacione vrijednosti. Procjena likvidacione vrijednosti treba da bude zasnovana na najpouzdanijim raspoloživim podacima u trenutku procjene. Imovini s kojom se ne trguje na predmetnom tržištu, imovini za koju se ne očekuje da se mogu naći zainteresovani kupci, odnosno imovini koja se ne može prodati kao sekundarna sirovina, može se dodijeliti vrijednost nula.
čl. 13. Pravilnika o utvrđivanju standarda za upravljanje stečajnom masom, „Sl. novine FBiH" br. 4/22