Pojam i sadržaj (1) Pravo stanovanja je lična služnost koja svoga nosioca ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim za stanovanje (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući supstancu poslužne stvari. (2) Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o pravu upotrebe, ako nije što drugo određeno. (3) Ako pravo stanovanja svoga nosioca ovlašćuje da se služi svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje tako da ih, čuvajući njihovu supstancu, u cjelosti uživa, tada je to plodouživanje stambene zgrade, pa se prosuđuje po pravilima o pravu plodouživanja. (4) U svakom slučaju vlasnik zadržava pravo raspolaganja onim dijelovima nekretnine koji nisu namijenjeni za stanovanje a i stambenim dijelovima koji nisu predmet prava stanovanja, ali ne na način da time sprječava ostvarivanje prava stanovanja. (5) Ostvarivanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemogućiti ili otežati potrebno nadgledanje cijele njegove nekretnine.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 259. Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 66/13, 100/13, 32/19 (prečišćeni tekst — neslužbeno)