Član 42. ZAKON O USTANOVAMA SOCIJALNE ZAŠTITE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Zabranjena je primjena mjere fizičkog ograničavanja lica s težim duševnim smetnjama koja se nalaze na smještaju u federalnim ustanovama socijalne zaštite, osim u situacijama kada odgovorno lice procijeni da postoji neposredna opasnost da će korisnik svojim ponašanjem ugroziti svoj ili život drugog lica ili otuđiti, uništiti ili teže oštetiti imovinu veće vrijednosti. Izuzetna primjena mjere fizičkog ograničavanja lica s težim duševnim smetnjama utvrđena u stavu (1) ovoga člana, primijenit će se samo u mjeri i na način koji je neophodan da se otkloni neposredna opasnost izazvana napadom tog lica i trajat će samo dok je nužno da se ostvari svrha iz stava (1) ovoga člana. Ukoliko u situacijama iz stava (1) prisutno osoblje nije u mogućnosti adekvatno odgovoriti na ovakvo korisnikovo ponašanje, odgovorno je lice dužno zatražiti pomoć službenika nadležnog ministarstva unutrašnjih poslova. Službena lica nadležnog kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova dužna su, u skladu s propisima o zaštiti duševnog zdravlja, odgovoriti na poziv odgovornog lica iz federalne ustanove socijalne zaštite, te korisnika odvesti do zdravstvene ustanove sekundarne ili tercijarne zdravstvene zaštite, koja ima odjel ili kliniku za psihijatriju i u kojoj se mogu provesti mjere fizičkog ograničavanja u skladu s propisima o zaštiti lica s duševnim smetnjama. Odgovorno lice iz federalne ustanove socijalne zaštite koje je zatražilo pomoć službenih lica nadležnog kantonalnog ministarstva unutrašnjih poslova dužno je taj poziv najkasnije u roku od 24 sata pismeno obrazložiti i to obrazloženje uložiti u medicinsku dokumentaciju.