Odmah po dijagnosticiranju ili sumnji na zaraznu bolest, zdravstvena ustanova odnosno nosilac privatne prakse mora prijaviti istovremeno Federalnom zavodu i nadležnom kantonalnom zavodu: 1. svaki slučaj zarazne bolesti iz člana 8. ovog Zakona ili svaku smrt uzrokovanu takvom bolesti; 2. svaku sumnju na: difteriju, virusnu hemoragičnu groznicu, koleru, kugu, velike boginje, poliomielitis, antraks, SARS, žutu groznicu i bjesnilo; 3. svaku epidemiju zaraznih bolesti; 4. svako lučenje klica trbušnog tifusa, drugih tipova salmonele, šigele, kampilobakterija, jersinija i lamblia; 5. svako nosilaštvo zarazne žutice tipa B i C, HIV-a i parazita koji uzrokuju malariju; 6. svaki ujed, ozljedu ili kontakt sa bijesnom životinjom ili životinjom za koju se sumnja da je bijesna. Ljekar ili drugi zdravstveni radnik koji utvrdi oboljenje, sumnju da postoji oboljenje, ozljeda ili smrt od zarazne bolesti iz stava 1. ovog člana, a ne nalazi se na dužnosti u zdravstvenoj ustanovi, dužan je o tome, bez odlaganja, obavijestiti najbližu zdravstvenu ustanovu. Prijavljuju se simptomatični slučajevi, dok asimptomatične infekcije treba prijaviti ako imaju implikaciju na terapiju ili zdravlje ljudi. Kod prijavljivanja koristi se sistem otkrivanja bolesti: - potvrđena definicija slučaja - laboratorijski verifikovan slučaj, - vjerovatan slučaj - verifikovan na osnovu kliničke i epidemiološke slike, - moguć slučaj - indikativna klinička slika.
čl. 16. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, „Sl. novine FBiH" br. 29/05