Pod javnim zdravljem, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se ostvarivanje javnog interesa stvaranjem uvjeta za očuvanje zdravlja stanovništva putem organiziranih sveobuhvatnih aktivnosti društva usmjerenih na očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja, odnosno očuvanje životne okoline, kao i sprečavanje pojave faktora rizika za nastanak bolesti i povreda koji se ostvaruju primjenom zdravstvenih tehnologija i mjerama namijenjenim za promociju zdravlja, prevenciju bolesti i poboljšanje kvaliteta života. Osnovne javno-zdravstvene funkcije u smislu ovog zakona su: 1) praćenje, evaluacija i analiza zdravstvenog stanja stanovništva; 2) javno-zdravstveni nadzor, istraživanje i kontrola rizika i prijetnji po javno zdravlje; 3) promocija zdravlja; 4) povećanje angažmana stanovništva i zajednice o brizi za zdravlje; 5) razvoj politika za zdravlje i institucionalnih kapaciteta za planiranje i upravljanje u javnom zdravlju; 6) jačanje institucionalnih kapaciteta za regulativu i primjenu javnog zdravlja; 7) jačanje institucionalnih kapaciteta za planiranje i upravljanje u javnom zdravlju; 8) evaluacija i promocija jednake dostupnosti neophodnoj i osnovnoj zdravstvenoj zaštiti; 9) razvoj i obuka ljudskih resursa u javnom zdravlju; 10) praćenje i podrška unapređenju kvaliteta zdravstvenih usluga na individualnom i populacionom nivou; 11) istraživanje u javnom zdravlju; 12) smanjivanje efekata vanrednih situacija i nesreća na zdravlje stanovništva. Javno-zdravstvene funkcije iz stava 2. ovog člana ostvaruju se na svim nivoima vlasti kao i na svim nivoima zdravstvene zaštite.
čl. 17. Zakona o zdravstvenoj zaštiti fbih, „Sl. novine FBiH" br. 46/10 (prečišćeni tekst — neslužbeno)