Da li neku činjenicu treba dokazivati ili ne, odlučuje službena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta činjenica može imati uticaja na rješavanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode pošto se utvrdi šta je u činjeničnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati. Ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate. Isto tako, ne treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drukčije određeno. Prilikom rješavanja u upravnom postupku ne smije se od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave i institucije iz člana (1) stav (3) ovog zakona vode službene evidencije. Podaci o tim činjenicama pribavljaju se po službenoj dužnosti.
čl. 158. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 61/22 (prečišćeni tekst — neslužbeno)